|
|
| < | rujan, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sve teme koje mi padnu na pamet ;)
Ja sam jedna Mimi! Imam još jedan blog na kojem me možete više upoznati Mimi´s blog
Nadam se da će te mi prokomentirati sve moje teme i da će vam se svidjeti ovaj blog. Pročitajte bar jedan post nećete požaliti!
Volim:
-svoju obitelj
-svoje buduće zanimanje ;)
-igrati tenis
-jesti slatkiše
-iznenađenja
-iskrenost
-životinje
-kompić
-komedije
-zanimljive serije
-glazbu
-ljeto
Želim:
-uvijek biti "ja" i voljeti se
-puno se smijati i zabavljati
-naći sebi ravno društvo
-razumjeti neke stvari
-postići svoje ciljeve
-biti sretna
-živjeti :)
Linkin Park - What I've Done
In this farewell,
There’s no blood,
There’s no alibi.
‘Cause I’ve drawn regret,
From the truth,
Of a thousand lies.
So let mercy come,
And wash away…
What I’ve Done.
I’ll face myself,
To cross out what I’ve become.
Erase myself,
And let go of what I’ve done.
Put to rest,
What you thought of me.
While I clean this slate,
With the hands,
Of uncertainty.
So let mercy come,
And wash away…
What I’ve Done.
I’ll face myself,
To cross out what I’ve become.
Erase myself,
And let go of what I’ve done.
For What I’ve Done
I'll start again,
And whatever pain may come.
Today this ends,
I’m forgiving what I’ve done.
I’ll face myself,
To cross out what I’ve become.
Erase myself,
And let go of what I’ve done.
What I’ve done.
Forgiving What I’ve Done.
Linkin park - In the end
Vrijeme užasno brzo i neprimjetno prolazi. Nekad se najednom probudim i primjetim što se dešava, kolko je vremena prošlo, što se sve desilo, al kasnim. Vrijeme me je sustiglo. I šta onda? Razmišljam tri dana i onda skužim da previše razmišljanja nije baš dobro i ponovo krenem u život koji je sve kraći. Ti događaji se ne dešavaju rijetko. Al se dese, a kad se dese onda me ti dani zbunjuju. Izgubim se. Previše razmišljanja definitivno škodi. Ali i premalo. Najednom se svačega sjetim. Razmišljam baš o svemu, al najviše o tome čemu sam se nadala, a što se desilo. Kad je pozitivno onda sam ponosna na sebe iako možda to nema nikakve veze samnom nego sa sudbinom, a kad je nagativno onda sam totalno razočarana, al opet nisam kriva, kriva je moja sudbina. Dobro o nekim događajima ovisim i ja, al i moja sudbina. Na neki način mi je sudbina prijatelj, jednini prijatelj kojeg imam. Al vratimo se mi tim danima. Tada imam puno inspiracije za pisanje ovakvih postova. Sama sam sebi čudna. Nekad zaboravim kolko imam godina i onda se sjetim da ću sad 15. Onda razmišljam o tome dali je to previše? Čini mi se jer su tako brzo prošle te godine. To se čini jako puno, al je totalno suprotno. Al ja sam još mlada i nemam pojma što me očekuje, al nekad je bolje ne znati, bolje bit iznenađen. Ah... vrijeme vrijeme... Stvarno jedna misterijozna stvar koja se uvijek pretvara i onda te izda. Vrijeme ti nije prijatelj, al nemožeš bez njega.
Sve su to nazivi za bića iz našeg lijepog, zanimljivog i beskonačnog svemira! Al mnogi ne vjeruju da ta bića ne postoje, što je meni užasno glupo! Mislim zašto bi baš mi bili jedina bića u tolikom svemiru, mi i životinje i biljke. Ma 100% negdje ima i drugih bića. Najlogičnijeg i pravilnijeg dokaza nema, al ima onih malih jako zanimljivih, npr; otisci u žitu, puno ljudi koji su vidjeli nlo, te čudni elementi u našem tijelu koji nikad nisu postojali na ovom planetu. Nisam baš sigurna u to, al sam čula da su kod nekih ljudi našli neke čudne komadiće metala. Mnogi misle da nas oni posjećuju dok spavamo. Ja nisam naivna zato što vjerujem da postoje, jednostavno vjerujem i gotovo!
Što kažete na slikice?.... idemo dalje....
Ma sve je moguće. A ja nevidim razlog zašto bi ljudi te gluposti izmišljali, dobro, možda i jesu, ali i ja imam stalno nekakve čudne snove. Nekakve zvijezde koje se približavaju i nekakve nlo-e i td…. I to stalno u zadnje vrijeme. Ma ja sam vam tzv. opsjednuta znanstvenom fantastikom i vanzemaljcima, al i astronomijom, obožavam takve filmove i emisije, o tome razmišljati, gledati nebo.... Al iskreno, ja mislim da oni postoje i voljela bi ih sresti, vidjeti…. I mislim da su dobri, neznam zašto, al sve je moguće! A sad želim vaša mišljenja, pusa svima!
"...(takođe Bermudski trougao, Đavolji trokut) je naziv za morski trokut između Bermuda, Floride i otočića Portorika u Atlantskom oceanu. Ima površinu oko 1140 km2."
Sigurno ste čuli ili gledali nekakav film ili emisiju o tome! U tom trokutu nestajali su zrakoplovi, brodovi... itd... a nakon toga nisu pronađeni... jednostavno kao da su nestali s svijeta. Znanstvenici za to imaju mnogo teorija, a neke od njih su ove! Koja je vama najlogičnija?
1. Prva teorija tvrdi da u Bermudskom trouglu nema nikakvih paranormalnih pojava koje izazivaju nestanke brodova.
2. Druga teorija govori o fizičkim silama nepoznatim nauci, koje periodično stvaraju rupu na nebu, koja uvlači sve što joj se nađe na putu.
3. Treća teorija tiče se prirode vode u Sargaskom moru. Misli se da je za ove nestanke odgovorna neka nepoznata komponenta morske vode.
4. Četvrta teorija tvrdi da se u Bermudskom trouglu povremeno stvara vremenska rupa, kojom avioni ili brodovi putuju u prošlost ili budućnost.
5. Peta i najrealnija teorija govori o prirodnom isparavanja plinova iz podvodnih stijena koji stvaraju mjehure na površini koji mogu da prevrnu brod.
Najlogičnija je zadnja teorija, al sve je moguće zar ne? Meni se najviše sviđa 2, nekako bi bilo zakon da je tako..... a zakon je i 4! Zamislite, putovanje kroz vrijeme, sve je moguće!
"U proteklih 50 godina, živote je izgubilo više od 200 ljudi.", a nezna se zašto???? Te misterije su stvarno čudne, uskoro slijede još par postova o tome, nadam se da će te ih prokomentirati, pusa svima čitateljima!
... je mnogima tako teško, al meni nije :) Mnogo ljudi neznaju šta znači uopče dobrota, za savakog je to nešto drugo. Neki ljudi misle da su dobri i u to su uvjereni, ali kad bi isto tolko truda uložili u to da budu dorbi, a ne samo da sebi lažu, onda bi bili dobri :D Nevjerujete mi? Ma ima i takvih. Ja pod biti dobar smatram drugima ne željeti zlo i to ne samo onima koje poznajemo i volimo, biti iskren, brižan, uvijek željeti pomoći, biti skroman i pošten. Takvih je ljudi užasno malo, a najviše ih je onih mješanih, tj. lažljivih i brižnih ili neskromnih i iskrenih i tak.... a o onim zlima koji nemaju ništa od toga nećemo ni pričati. Po ovome što sam gore napisala ja se smatram dobrim čovjekom, al svi dobri ljudi griješe isto kao i zli i srednji. Istina ja isto griješim, al ako znam popraviti i dalje ostajem dobar čovijek :) Istina imam dobro mišljenje o sebi, al samo u vezi toga, hehe... Inače sam jako brižna, ali nekad se bojim opet biti razočarana, pa pokušavam biti hladna, al svi mi griješimo. Kod mene to nikad ne upali zato sam stalno razočarana i stalno opraštam. I opraštanje je važno da bi čovijek bio dobar. Ljudi koji iskreno žele pomoći bez ikakvih povlastica su jako rijetki. Voljela bih spomnuti ovu blogericu koja se užasno trudpa da ja njen trud cijenim evo njenog linka Što se mene tiče prije sam uvijek mislila da me svi iskorištavaju pa mi je bilo teško pomagati, al sad znam da je to istina, al njima če biti krivo što me iskorištavaju i što je meni njih žao. Poštenost i skrenost su moje prave vrline koje obožavam. Bez njih se jednostavno nebi voljela. Istina nekad znam neš izmisliti, al pošto ja neznam pravilno lagat uvijek me se skuži, hehe... zato sam na strani istine. Dobro ne samo zato, ja želim uvjek čuti istinu u lice, mogu ja to izdržat. I demo do još jedne stvari... ja mrzim materijaliste. dobro ne mrzim nikoga, al ih ne kužim. Šta će mi materijalne stvari???? Treba tražiti ono što je teže naći, one druge stvari bez kojih si iskreno siromašan. Pošto sam pojela svu čokoladu koja mi je dala tolko inspiracije kraj je i mojem postu, pa pozdrav!
Ja obožavam iznenađenja..... volim kad se desi nešto što nikad nebi očekivala. Kod mene se to baš i nedešava često, ah.... šteta :( Šta vi mislite o tome! Pozdrav od blogerice!
P.S upravo napisan najkraći post do sad, hehe!
Životinje su meni tako drage i slatke i kad bolje razmislim volim ih sve. Najviše volim mace, onda psiće, ptićice, koale, rakune, paukove (ozbiljno, jako su zanimljive i ljiepe živoinje), volim i kukce, nemam ništa protiv zmija i tak.... neću sad nabrajati jer nebi nikad završila. To što me nagovorilo da pišem ovaj post je jučerašnja emisija (na Njemačkom programu).... glasalo se za 10 najosjećajnijih životinjskih priča koje su oduševile Njemačku. Naravno na prvom mjestu bio je preslatki Knutić.... 
Kladim se da ste čuli za malenog polarnog medu (više nije mali.. hehe)! Bio je još i crni medvjed Bruno (moj Bruno, mačak na slide show-u 
), i krokodilić Sammy... i još puno životinja koje su oduševile Njemce. I razmišljala ja tako..... zašto toga nema kod nas??? Sve se vrti oko glupih stvari, zašto nema više zainteresiranih ljudi za životinje??? Hm.... neznam dal ću saznat odgovor na ovo pitanje.... ugl... ima svakakvih ljudi.. pa čak i onih koji maltretiraju životinje... takve ljude bi ja odmah u zatvor... al izgleda svima je svejedno.... a ima i tih koji pričaju kako oni nemaju osjećaja i pameti, ja kad sam to čula nisam mogla vjerovati! Pa neke su životinjice čak pametnije od nekih glupih ljudi. Ljudi koji su vidjeli macu ili psa ili pticu ili dupina ili ili ili... nemogu mi reći da su oni glupi...... vi ste glupi..... životinje su pametne i osjećajne i vaše mišljenje je glupo.... dobro svatko ima svoje mišljenje i nebi trebo nekom nabijati svoje, pa ću ja prestati..... Al nisam završila, hehe... normalno da imaju osjećaje... živa su bića.... dragi su... bolji su od ljudi. Nikome ne žele zlo.... za razliku od ljudi! I onda moram slušati takve gluposti, ma stvarno... šta ćeš.... neki ljudi vrište kad vide kukca.... i žele ga zgnječiti. Mislim stvarno..... pojest će te! Priznajem.... ja prije nisam bila neka obožavateljica kukaca (čak sam se bojala mrava kao mala).... al sad jedva čakam da vidim nekog leptirića.... da nađem pauka kojeg mogu slikati i mogu spasiti skakavca koji je zaluto u moj auto.... a i da mi bogomoljka hoda po prstu.... (sve što sa rekla desilo mi se 
) kamo li da nahranim macu, psa.... Uh.... kolki je ovo post.... ja znam da neki ljudi nevole živtinje, al to nije razlog da ih se ubija.... daj se suzdržite malo i pustite pauka da vam hoda po plafonu! Tigra ili lava se jedino možete bojati, ako dođete u tu situaciju da stoji pred vama, al čisto sumnjam... hehe.... al slon vam neće ništa, samo pazite da vas slučajno na zgnječi.... ili nemojte dirati pauka za kjeg neznate dal je otrvovan jer vam on neće ništa..... i tako dalje..... samo treba paziti kod opasnih životinja.... šteta za onog "Crocodile huntera"... trebao je više paziti! Kraj....
Evo i kratak slide show....
P.S Ubuduće skoro savki post imat će slide show, držim se toga "Slika vrijedi 1000 riječi"!
Ja se neznam upoznavat, kako da se upoznam s nekim???? Mislim kako ću ja doć u nove klupe među nove ljude i upoznat se s njima???? Pa ja sam zaboravila kako se to radi, zapravo nikad nisam ni znala mislim u 1 razredu sam bila mala i mala i šta sam ja znala uopče što je to upoznavanje, jednostavno sam s 8.b bila 8 godina i normalno da sam ih upoznala htjela ja to ili ne... lol.... Al kako ću ja to sad s 15, ne 14 i pol godina???? Mislim ja neznam..... neznam kako ću s nekim početi pričat??? Ionako sam glupog karaktera.... pa sam pre sramežljiva i tiha pred nepoznatima.... Pa kako ću se onda s nekim sprijateljit???? Kako počinje prijateljstvo ni to neznam???? Bojm se da se baš neću ni uklopit kao i u osnovnoj! Bojim se da me ljudi neće zavolit ovakvu kakva jesam, al ne mislim se ja mjenjat i glumit zbog njih! Al bojim se, većina me procijenjuju i kad me nepoznaju, ja to neželim, ja želim da me upoznaju, al kako navesti ljude na to da te žele u poznati???? Oduvjek sam bila takva čudna.... do sad to nije predstavaljalo nikakav problem.. al sad... neznam.... znate šta ja mislim da se ja tu samo sramotim tako da sad bježim....
….naravno pričat ću o ljudskim jer ovo drugo nebi imalo smisla. Svi se mi mjenjamo, al iz mog iskustva naučila sam da to nemožeš prisilit, da se to desi samo tako. Jednostavno se promijeniš, a ako se želiš promijenit sigurno nećeš moći... to je prirodna pojava, koju nemožeš prisiliti.... al ako pokušavaš samo ćeš si zakomplicirat život. Uporno sam se htjela promijenit, naravno da nije uspjelo i nakon nekog vremena ne razmišljanja o tome primjetila sam da sam puno zrelija i pametnija nego prije! Eto to je moje mišljenje… a voljela bi čuti vaše da ne duljim… pusica svim vjernim čitateljima!
Snovi su baš jedna čudna stvar, snovi, kada bi me neko pitao šta je to, vjerujte mi ja to nebi znala objasniti. Snovi, možda bi rekla ovako "Snovi su ogledalo naše mašte, razmišljanja i misli",jer ljudi najčešće sanjaju ono što razmišljaju, ono što ih mući ili što ih veseli.... al ponekad i ne…. Ja bi ponekad satima mogla razmišljati zašto sam baš to sanjala… imam hrpetinu snova koji nemaju smisla…. Al dobro. Nedavno sam sanjala nešto užasno i kad sam se probudila cijeli dan sam imala taj užasan osjećaj. Najednom naglo sam se probudila i odem u kupaonu i pogledam si oči…. Izgleda da sam plakala, al kako??? Očito da sam i u stvarnosti, a ane samo u snu….. o tome sam razmišljala 100 godina….. U zadnje vrijeme mi sestra priča kako ja po noći vrištim, a ja se samo naježim kad to čujem! I kaže da stalno pričam i svađam se, ma da mi je znat šta ja to sanjam??? Uglavnom…. dali vi vjerujete da se snovi ostvaruju…. Ja iskreno da i vjerovali vi ili ne to mi se desilo! Još prošle godine sanjala sam jednu sobicu koja je izgledala isto kao na natjecanju u Splitu na koje sam išla za mjesec dana, tolko sam bila šokirana kad sam ju vidjela da…. Ono od tad vjerujem da se snovi ostvaruju. I tak… kad sanjam neke snove kojih se sjetim (što se rijetko dešava)…. Uvijek pomislim šta ako se ovo desi. Eh…. Nadamo se da mi se ovaj užasni san nikad neće desit iako je bio jako realan. Snovi, snovi….. tako su čudni… vama???
Najbolja rečenica koju sm ikad čula... lol pretjerujem! AL tolko je točna i realna, al mi nikako ne ide u glavu zašto se je ja nemogu pridržavati. Trudim se da ne počnem raspravljati o nečemu što se nekom viđa, a meni ne jer uvijek ispadne da se ja svađam, a ja samo raspravljam. Ja sam takva volim raspravljati, a od sad mi je cilj da o ukusima više neću. Svatko ima svoje ukuse, svatko zna svoje, voli svoje. Meni nisu jasni ljudi koji nepoštuju tuđa mišljenja, ja ih uvijek poštujem, a ako su mi nejasna, volim malo raspravljat s tom osobom, al najčešće me briga. Svatko ima svoje mišljenje. Mišljenja i ukusi su važni: 1 da bi bili različiti i 2 da bi se različitosti privlačili, ako me kužite??? Ljudi biraju društvo po tome, a ima još dosta stvari, al najčešće su to ukusi i gledanje na život i neke stvari. Ja se naprimjer nemogu družiti s nekim kome je izgled najvažniji, a vjerojatno se onda ni ja toj osobi ne sviđam jer milsim da je jednostavno važnije biti dobar, pametan i smješan.... a onda tek izgled. Što se gledanja na svijet tiče, nemugu slušat osobe koje su nepoštene, nepravdedne, ne drže do iskrenosti i bar malo kulture, ili npr; važna su tu i vjerovanja, nesviđaju mi se ljudi koji su pre točni, glup izraz, šta ćeš.... i nevjeruju u pravu ljubav, srodnu dušu, sudbinu..... a tek kojima nije stalo do nikog osim do sebe i tako dalje i dalje..... naravno svatko ima svoj plan (lol) po kojima bira društvo. Jedan od puuuno razloga zašto baš i nisam voljena u društvu je taj što volim raspravljati. Jedna frendica (ma valjda je frendica to još neznam) me užasno povrijedila kad je napisala "kritičari su mi pokušali nametnuti svoji kritiku", milsim da je i priznala da se radi o meni. Nakon toga više nisam mogla vjerovat da je to ta osoba i da me uopče nepozna. Ja volim raspravljati, ali nikom ne namečem ništa, stojim do svog mišljenja jako čvrsto i zato sam ljudima valjda čudna, al meni je svejedno. Jer ja znam da svatko ima svoja mišljenja i baš me briga što ljudi misle o meni!
